Probušena srpska barka, ruski brod koji tone i crnogorske sluge-neplivači

Posjeta Porfirija Perića i drugih rukovodilaca Crkve Srbije Vladimiru Putinu je bila korisna.

Beogradska patrijaršija i srpske obavještajne službe su se potrudile da svaki detalj - čak i puni transkript razgovora Perića i Putina - bude objavljen. Naknadne interoretacije, nagađanja i spinovi su nepotrebni: rečeno je to što je rečeno, bez zazora, ustezanja i sakrivanja.

Time su potvrđene višegodišnje tvrdnje o pravoj ulozi i misiji, o namjerama i strategiji Crkve Srbije u Crnoj Gori. Pripadnici i poklonici “avgustovske većine”, “oslobodioci”, podobni i uslužni novinari i komentatori - ne samo oni iz režimskog lista “Vijesti” i Javnog servisa koji to nije, već i mnogi korisni provokatori i saboteri, koji su svaku javnu misao ili analizu te i takve pozicije crkvene organizacije države Srbije i njenog režima proglašavali za pretjerivanje i nepotrebnu dramatizaciju, za ekstremne i nacionalističke stavove, čak - sada imaju problem: Perić i družina su potvrdili stavove “crnogorskih nacionalista”! Muka.

Sjetimo se kako je, nimalo slučajno, u crnogorski javni diskurs ubačen “opasni crnogorski nacionalizam”, a u analize ANB, kao i uslužnih platformi (kao što je, na primjer BIRN i njegovi raniji i aktuelni “novinari” i “analitičari”) i “desni crnogorski ekstremizam”. Opasne rabote i jeretičke misli. Pomogle su im, u tome, da ne zaboravimo, i neke ambasade Kvinte, kao i ambasadorica EU. Opasni su to ekstremisti.

Takve bi etikete dobili (i vrlo ciljano, ad hominem pljuvanje i harangu) svi koji bi se drznuli da jasno kažu i objasne što je i čime se bavi Crkva Srbije - ne samo u Crnoj Gori.

Sada je bar taj sloj obmana i manipulacija oljušten sa zlokobne misije uzurpatorske i anticrnogorske srpske crkve, u svim značenjima te riječi - od državnog i teritorijalnog, preko istorijskog i identitetskog, do kulturnog i istorijskog…

Srpski popovi javno govore javne tajne: Crna Gora, zajedno sa drugim “srpskom zemljama”, čuli smo tog Perića i njegovog Suslova - Mirka Bulovića - treba da bude dio srpskog, odnosno ruskog “sveta”. Ako to dozvole istorijske prilike, molim lijepo. Zločin manje - zločin više, nećemo sad o tim marginalnim stvarima!

Za one koji se ne obaziru na kletve o sušenju bubrega i otpadanju mesa sa kostiju (na što će nas, kako čujemo, u bliskoj budućnosti podsjećati dvospratni spomenik Ristu Amfilohiju Radoviću, neđe pored Lima, u Beranama), taj javni politički igrokaz u prisustvu ruskog hazjaina, nije mnogo uzbudio ni vlast, ni opoziciju u Crnoj Gori, a ni naše dobronamjerne prijatelje na evropskim stranama.

Crna Gora je - apsolutno bezrezervno i veselo i slijepo vjerujemo u ispravnost zadate linije ambasadora Johana Satlera i uvažene gospođe Kos - čvrsto na evropskom putu. Vječnaja družba, via Bobotov Kuk.

Zamajac i snagu tom putu - kao i njegovoj nesumnjivoj epohalnoj uvjerljivosti - daju upravo Crkva Srbije i njeni poslušni/ucijenjeni politički pioni u Crnoj Gori - različitih partijskih imena i pažljivo doziranog “srpskog” naboja - galerija svima znanih likova, na čelu sa trojkom na državnom vrhu, koji poslušno, kao istaknuti predstavnici stada (vidjeli smo to i za Uskrs), uzimaju pričešće od predstavnika pomenute crkve u Crnoj Gori.

I sve bi prošlo bezbolno i uspješno za stručnjake za krizni PR u centrima moći u Beogradu (jer, da ne zaboravimo, Perić je bio u Moskvi po nalogu Aleksandra Vučića), da se potpredsjednik vlade za ono za što, inače, imamo i ministra vanjskih poslova, nije sučelio sa nezgodnim pitanjima europarlamentaraca u Odboru za vanjsku politiku EP, prije neki dan.

PPV Ivanoviću (inače - stipendisti i pitomcu te iste Crkve Srbije) se mora priznati da je našao originalni način kako da pokuša da se (neuspješno, naravno) distancira od Perićeve moskovske Objave: utvrdio je, možete li zamisliti, kako je Joanikije II Mićović nezavisan u odnosu na Porfirija Perića?! Epohalno.

Takav salto mortale je izazvao opravdani podsmjeh, i u Crnoj Gori i van nje. Mićoviću - ko-autoru odvratne izreke o Crnoj Gori kao “maloj Ukrajini” - sigurno nije bilo svejedno. Koga na poziciju šefa Predstavništva donese helikopter, može s tog mjesta odletjeti i bez njega …

U svakom slučaju, sve i da nismo htjeli - sada smo načisto ko je ko i što je što u crkveno-političkim stvarima u Crnoj Gori.

Srbija je u dugogodišnjoj krizi metastaziranog naci-šovinizma; Rusija u krvi do ramena, u groznoj zlikovačkoj agresiji na Ukrajinu; Crnu Goru vode slugine sluge - koje u užasu shvataju da im je sudbina vezana za (treba li reći: smrtnog) moćnika u Kremlju i ostrašćenog “predsednika svih Srba” u Beogradu…

To je slika: probušena srpska barka, vezana za ruski brod koji tone, dok vršioci dužnosti vlasti u Podgorici uspaničeno veslaju i gledaju kako se približava oluja …

Još kad bi znali da plivaju - bez bratske srpske i ruske pomoći - đe bi im kraj bio!